Empty

Muzeum of contemporary art Istria, Pula

21. 07 – 15.08. 2017.

Curated by: Mladen Lučić, Ketrin Milićević Mijošek

Zlatko Kopljar na umjetničkoj je sceni intenzivno prisutan od početka 90-ih godina, te je danas jedan od najznačajnijih hrvatskih suvremenih vizualnih umjetnika koji je svojim radovima podjednako prisutan u zemlji i inozemstvu. Interes hrvatske i svjetske kritike stekao je prvenstveno koncentriranim i kontinuiranim usmjerenjem svog umjetničkog diskursa na društvene traume današnjice, odnosu prema centrima moći, preispitivanju uloge muzejskih institucija te pitanju smisla i opstanka umjetnosti.


Njegov vizualni izraz odlikuje  narativna eksplicitnost realizirana minimalističkim sredstvima, inzistiranje k složenom i problemskom pristupu suvremenosti smislenom uporabom različitih recentnih umjetničkih medija, te etičnost misli i samog umjetničkog čina. Svoje radove, od sredine dvijetisućitih godina umjetnik naslovljuje akronimom „K“ kojem pridodaje redni broj umjetničkog projekta čime oponaša agresivnost marketinškog postupka, odnosno profinjeno kritizira konzumerizam i njegove nehumane zakonitosti. Slovo „K“ ne potječe od autorovog prezimena, već riječi konstrukcija, a podrazumjeva jedinstvo mentalnog i fizičkog procesa u tvorbi umjetničkog rada o čemu sam autor kaže: …“Naziv konstrukcija izabrao sam budući su glavni razlozi moga rada uvijek bili gradbene prirode, pri čemu mislim na građenje odnosa unutar samoga rada i, što je bitnije, odnosa rada i promatrača. Zamisao je da se interakcijom rada i promatrača stvori novi konstruktivni prostor u kojem se traže odgovori na postavljena pitanja ili se markira problematski prostor“. Na izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti Istre / Museo d’arte contemporanea dell’Istria pod nazivom „PRAZNO / EMPTY“, Zlatko Kopljar izložiti će četiri rada nastala u razdoblju od 2012. do 2017. godine koji se mogu sagledati kao smisaona cijelina realizirana u mediju instalacija i video filmova. Radi se o kompleksnim instalacijama gdje Kopljar propituje svoj odnos prema muzejskim institucijama koje doživljava kao zatvoreni eksluzivan sistem u kojem više nije bitna umjetnost, već pozicije moći i vladavina novca. Kopljar sagledava nove muzeje suvremene umjetnosti kao institucije u kojima vladaju nova pravila koja će postupno ukinuti funkciju muzeja kao živog organizma, riznicu umjetničke memorije i kao kreativne ideje te da će sukladno svjetskom korporativnom diktatu i u njima nastupiti estetska, etička, intelektualna i individualna – praznina.